Ordinirani lekovi se raznose putem krvi po celom organizmu. Tumorske ćelije su osetljive na ove lekove, absorbuju ih te se tako onemogućuje normalan rast i deoba tumorskih ćelija. Uspeh lečenja zavisi od tipa tumora, upotrebljenog medikamenta, doze, opšteg stanja i individualne osetljivosti na terapiju.
Antitumorski lekovi, a pogotovo citostatici, oštećuju zdrave ćelije koje se intezivno dele – s toga organi koji su najčešće zahvaćeni hemiotearpijom su:
i) koštana srž
ii) sistem organa za varenje
iii) reproduktivni sistem
iv) kosa (zavisi od doze).
Za razliku od ćelija raka normalne ćelije imaju reper mehanizme te se mogu oporaviti nakon primenjene hemioterapije, dok kancerske ćelije umiru (pokreće se mehanizam kontrolisane ćelijske smrti i/ili nekroze).
Antitumorski lekovi se mogu davati na tri načina: i) gutanjem (per os) ii) injekcijama (parenteralno) iii) u venu kap po kap infuzijama.
Obično se antitumorski lekovi kombinuju bilo jedni sa drugima, bilo uz zračnu terapiju. Oni se daju pre operacije (ili radiklanog zračenja) neo-adjuvantno, nakon operacije sa ili bez zračenja u adjuvantnom terapijskom pristupu ili kao jedini vid lečenja kod raširene maligne bolesti u sistemskom/palijativnom pristupu.
Način davanja i kombinacije sistemske antitumorske terapije (npr. hemioterapije) su strogo definisani protokolima, koji su podeljeni u nekoliko terapijskih linija.
Efekat lečenja se procenjuje nakon završene ture hemioterapije i može se okarakterisati kao stabilna bolest SD, bolest u regresiji PR, kompletna regresija ili progresija bolesti PD.
Odluku o daljem vidu lečenja donosi nadležni onkološki konzilijum.
Neželjeni efekti hemioterapije
Efekti na organe za varenje: mučnina, gađenje, povraćanje, proliv, zatvor, afte po sluzokozi usta. Savetuje se sprovodjenje higijene usta, adekvatan kalorisjki unos, ne izbegavati proteine, davati prednost kuvanoj hrani “na kašiku”.
Efekti na mišiće i nerve: neki medikamenti iz grupe taksana (Taxol, Taxotera…) mogu da izazovu polineuropatiju (osećaj žarenja po rukama i nogama, slabija ravnoteža…) tada je potrebno uzeti vitamin B komplex, takođe Vaš lekar će proceniti da li se sa terapijom treba prestati. Antitumorski lekovi iz grupe antibiotika (Doxorubicin) imaju dokazano kardiotoksično dejstvo te su potrebne periodične kontrole EKG-a i ultrazvuka srca da bi se efekat ovog leka na srce kontinuirano evaluirao. U tu svrhu može da pomogne određivanje BNP-a, kao i Troponina u krvi.
Efekti na koštanu srž: Hemioterapija-citostatska terapija štetno utiče na ćelije koštane srži te Vaš lekar Vam mora redovno da kontroliše krvnu sliku i osnovne parametre biohemije pre, toko i nakon terapije. Štetni efekti na koštanu srž su mogući i tokom zračenja uz hemioterapiju. S obzirom da zbog izmenjene crevne sluznice savetuje se izbegavanje presnog voća i povrća u organizam se ne unosi dovoljno vitamina. Sve ovo navedeno potencira štetan efekat hemioterapije na koštanu srž. Preporučuje se da se tokom svakog onkološkog lečenja uzimaju komercijalni multivitaminski preparati (Beviplex, Centrum i sl.). Ukoliko dođe do drastičnog pada eritrocita i/ili trombocita pribegava se hemoterapiji (trasnfuziji u hospitalnim uslovima) uz pauzu u specifičnom onkološkom lečenju.
Hemioterapija štetno utiče na reproduktivnu sposobnost kako žena tako i muškaraca. Razgovarati sa nadležnim onkologom ukoliko planirate porodicu. Postoje specijalizovani konzilijumi za plodnost i antitumorsko lečenje, od kojih je moguće dobiti ekspertsko mišljenje ukoliko to onkolog zahteva.
Simptomi od značaja
Ako se hemioterapija sprovodi ambulantno u nadležni onkološki dispanzer se javiti ukoliko se pojavi:
Povišena temperatura preko 38 stepeni.
Promene po koži, alergijske reakcije.
Neki oblici krvarenja.
Ukoliko se pojavi bol.
Otežano i skraćeno disanje ili čujno disanje (Stridor).

Ne sadrži veštačke boje, konzervanse i druge aditive.
PRIMED 13 FORTE se preporučuje:
osobama sa oslabljenim imunitetom
za poboljšanje opšteg stanja organizma
Aktivni sastojci preparata mogu da utiču na poboljšanje opšteg stanja organizma i ispoljavaju blagotvorno dejstvo na imunološki sistem. Medicinske gljive se tradicionalno upotrebljavaju kao pomoć u prevenciji različitih poremećaja zdravlja.
U Srbiji se godišnje registruje više od 4500 novih slučajeva obolelih od raka debelog creva, a svake godine od njega umre oko 3000 ljudi. Karcinom debelog creva je prvi ili drugi na listi učestalosti malignih tumora digestivnog trakta u zavisnosti od geografske sredine.
Uzrok nastanka raka debelog creva
Tačan uzrok nastanka kolorektalnog karcinoma nije u potpunosti poznat. Za sada znamo da se javlja kao posledica dejstva naslednih faktora i faktora sredine, načina ishrane i stila života.
Simptomi
Simptomi malignog tumora debelog creva, pre svega zavise od lokalizacije tumora, a mogu se ispoljiti:
krvarenje u stolici,
neredovne stolice,
istanjene stolice,
sindrom retkih stolica,
smenjivanje zatvora i proliva,
osećaj nedovoljnog pražnjenja,
nadutost trbuha,
odsustvo vetrova i stolice.
Nekada prvi i jedini simptom može da bude pojava malaksalosti i zamora zbog slabokrvnosti, koja je posledica dugotrajnog svakodnevnog, skrivenog krarenja koje ne menja boju stolice. Kao jedan od važnih problema u postavljanju dijagnoze, odnosno ranom otkrivanju tumora debelog creva navodi se postojanje krvi u stolici koja se tretira kao posledica hemoroidalne bolesti, a većina lekara opšte prakse dijagnozu često postavlja i bez pregleda.
Dijagnoza kolorektalnog karcinoma
Od laboratorijskih analiza anemija može da bude jedini način ispoljavanja, posebno tumora cekuma. SE je često normalna, a povišena alkalna fosfataza ukazuje na moguće metastaze u jetri.
Dijagnoza karcinoma debelog creva se često postavlja kolonoskopijom kada se vidi tumorska promena sa koje se uzima isečak tkiva (biopsija). Ovom procedurom nam je važno da odredimo gde se tumor tačno nalazi, kako izgleda, kakav je tip tumora… Važno nam je da znamo i da li se crevo sužava ili zatvara u potpunosti, a ovo je bitno za dalji tok lečenja, pre svega hiruški.
Tumori se nekada vide i pregledom skenerom ili magnetnom rezonancom abdomena.
U najgorim slučajevima, kada do operacije debelog creva dođe usled bolova, krvarenja ili prestanka rada sreva i tada se dijagnoza postavlja tokom same operacije.
Kako se leči karcinom debelog creva?
Odluku o daljem toku lečenja doneće tim lekara (konzilijarno). Lečenje će najčešće biti hirurško, po mogućstvu resekcijom u jednom aktu. To je moguće ako ne postoji opstrukcija ili ako se ona može razrešiti klizmama, uz primenu antibiotika. Zračna terapija je takođe opcija i nekada se savetuje i pre same hiruške intervencije.
Anemiju treba preoperativno korigovati transfuzijama. Hitne operacije, zbog opstrukcije, zahtevaju dva do tri stadijuma (dekompresija, resekcija, anastomoza).
Kolostomija dekomprimuje crevo, olakšava simptome i može da se zatvori kasnije. Karcinom rektuma može da zahteva potpuno uklanjanje rektuma sa stalnom kolostomom.
Prevencija nastanka kolorektalnog karcinoma.
Ishrana treba da bude bogata prirodnim vlaknima, što je neuporedivo bolje od zapadnjačke ishrane gde su vlakna pridodata kao suplement.
Preporučuje se uzimanje najmanje pet porcija svežeg voća (južno voće, jabuka, kruška, šljiva) i povrća dnevno. Najmanje jednom nedeljno treba uzimati brokoli i kupus.
Preporučuje se smanjeno uzimanje crvenog mesa, najviše tri puta nedeljno i uzdržavanje od unosa iznutrica i suhomesnatih proizvoda. Preporučuje se često uzimanje ribe i živinskog mesa kao izvora belančevina životinjskog porekla. Primarna prevencija podrazumeva preporuku da se održava telesna masa tokom celog života u rasponu BMI (body mass index) od 18-25.
Preporučuje se umereno fizičko vežbanje najmanje tri puta nedeljno.
Sekundarna prevencija karcinoma debelog creva predstavlja polipektomiju. Polipektomija benignih tumora debelog creva smanjuje rizik za nastanak karcinoma debelog creva za 76-90 odsto od očekivanog.
Kontrole pacijenata operisanih od kolorektalnog karcinoma?
Pacijent koji je operisan od raka debelog creva mora da ide na kontrole u zavisnosti od stadijuma i vrste kancera. Pored pregleda i laboratorijskih analiza, prate se ultrazvukom nalazi na trbušnim organima, po potrebi se radi skener ili magnetna rezonanca abdomena i male karlice. Rade se i kontrolne kolonoskopije.
Obavezni su tumorski markere CEA i CA 19-9 koji se uzimaju startno, kada se postavi dijagnoza tumorske promene. Porast tumorskih markera posle uspešnog lečenja, može da pobudi sumnju na povratak bolesti.

PRIMED 13 FORTE se preporučuje:
osobama sa oslabljenim imunitetom
za poboljšanje opšteg stanja organizma
Aktivni sastojci preparata mogu da utiču na poboljšanje opšteg stanja organizma i ispoljavaju blagotvorno dejstvo na imunološki sistem. Medicinske gljive se tradicionalno upotrebljavaju kao pomoć u prevenciji različitih poremećaja zdravlja.
Nažalost, bolest se kasno otkriva, često tek kada se pojave simptomi metastaza na kostima i druge udaljene metastaze. Najčešće se javlja u obliku adenokarcinoma (kancer epitela koji potiče iz tkiva žlezda).
Karcinom prostate obično bude neopažen do kasnih stadijuma bolesti (karcinom sporo raste) jer uglavnom ne daje nikakve simptome. Zato su od ogromnog značaja preventivni urološki pregledi prostate.Svaki muškarac od pedeset godina treba da ode na prvi preventivni pregled prostate.
Simptomi kod oboljenja prostate
Kada se simptomi ipak pojave to su smetnje pri mokrenju, krv u mokraći, učestalo mokrenje, lažni nagon za mokrenjem, učestali nagon za mokrenjem slabog mlaza mokraće, nemogućnost zadržavanja mokraće, krv u spermi i bol u maloj karlici.
Među potvrđene faktore rizika spadaju starost, gojaznost i prevelika upotreba crvenog mesa i životinjske masti.
Supstanca likopen iz kuvanog paradajza ima potvrđeno pozitivan uticaj na prevenciju karcinoma prostate.
Bolest se dijagnostikuje laboratorijskim analizama krvi i mokraće, tumor markerom PSA, digiterorektalnim pregledom prostate kod urologa, biopsijom i citoskopijom. Najčešće metastazira u kosti, jetru i pluća.
Lečenje karcinoma prostate
Osnova lečenja karcinoma prostate, bez obzira na stadijum bolesti, jeste hirurgija. Prvo se operacijom odstranjuje prostata, najbliže limfne žlezde i semene kesice. Ukoliko se bolest otkrije u ranom stadijumu lečenju se pridružuje i zračna terapija, dok je za kasnije faze razvoja pogodnija hormonska terapija i hemoterapija.
Hormonskom terapijom se usporava napredovanje bolesti, dok je hemoterapija zadužena za uništavanje malignih ćelija.
Operacija karcinoma prostate (prostatektomija) se obavlja u opštoj anesteziji i njom se uklanja deo ili cela prostata. Otvorena metoda se koristi kod uznapredovalih stadijuma karcinoma prostate.
Laparoskopske operacije prostate se obavljaju u slučajevima kada je karcinom još u početnim stadijumima bolesti.
Tada se karcinom vadi kroz minimalni rez, uz pomoć laparoskopa koji sadrži kameru i osvetljenje. Laparoskopske operacije su daleko komfornije za pacijente jer je oporavak daleko brži i manja je verovatnoća pojave komplikacija.
Radikalna prostatektomija je još jedna metoda koja se koristi u slučajevima kada se uklanja cela prostata sa svojom kapsulom, semene kesice i deo uretre. Radikalna operacija radi se da bi se otklonila mogućnost zaostajanja malignih ćelija u okolnom tkivu.
Komplikacije koje se pojavljuju tokom operacije zavise od potrebe radikalnosti intervencije. Među komplikacijama najčešće se pojavljuju: nemogućnost zadržavanja mokraće, polna disfunkcija, suženje uretre i vrata mokraćne bešike koje mogu da traju po nekoliko meseci. Sa hirurzima i anesteziologom nekoliko dana pre operacije potrebno je napraviti plan operacije i dogovoriti potrebnu pripremu pacijenta za uvođenje u opštu anesteziju.
Oporavak posle operacije prostate
Potpuni oporavak je moguć ukoliko se pacijent javi u početnim fazama razvoja bolesti. Mada i uznapredovali karcinomi mogu efikasno da se leče i drže pod kontrolom. Nakon operacije pacijent u bolnici provodi četiri do sedam dana.
Prvih nekoliko dana pacijent mora da nosi urinarni kateter, sve dok ne može samostalno da mokri. Potpuno vraćanje svim aktivnostima nakon operacije karcinoma prostate je moguće kroz mesec do mesec i po dana.

u cilju očuvanja zdravlja i dugovečnosti
kod problema sa plućima, jetrom, bubrezima
u prevenciji kardiovaskularnih poremećaja
kao pomoć u prevenciji i tretmanu težih oboljenja